O Gran Paradisu se u planinarskim krugovima sve zna. Previše ljudi piše o svojim usponima na ovo brdo pa je izgubljen epitet divlje planine kakav bi svaki četiritisućnjak trebao biti. I mi smo krenuli gore pročitavši na internetu "što ćemo doživjeti". Lijep sunčan dan smo izabrali. Ekipa je bila dobra. Kasnije je ponestalo kondicije kod pisca ovog teksta, ali sve je prošlo bez nekih većih neizvjesnosti što se uspona tiče (osim jednog odsklizavanja na strmini i činjenice da su nas svi navezi prestigli). Međutim, ono što se ne može predvidjeti, makar se o tome pisalo i pisalo unedogled, su dojmovi koje svaki put iznova stvaraju visoki ledenjaci. Neću ih pokušati previše opisivati. Ukratko : Led, vjetar, sunce, daleki horizonti, težak hod, zastrašujući vrhovi upravljaju mislima. Pogledajte fotografije, a za potpun doživljaj posjetite Gran Paradiso!

naše prijevozno sredstvo	ledenjački potok
Ivana ispred pl. doma Vittorio Emanuele II	spavali smo u potkrovlju

 

Ivica i Ivana

Boris i Ivica

na vrhu

lavina

i tu smo spavali	lijepo goblenče
stoljetni led	fotografije   : Boris